Добавить в корзинуПозвонить
Найти в Дзене
STEVAN II

Neizvesnost nije kvar u sistemu

Ona je prirodno stanje sveta u kom živimo. Ako stalno čekate da ova krizna faza prođe kako biste mogli da "prodišete", postoji velika verovatnoća da više niste umorni od obaveza, već od neprekidne neizvesnosti. Problem nije samo u tome što se svet brzo menja. Problem je i u tome kako naš nervni sistem obrađuje neizvesnost. Evo zbog čega. 1. Zašto mozak više voli izvesnu lošu vest nego neizvesnost? Da li ste ikada primetili da zamišljate najgori mogući scenario samo da biste imali osećaj da konačno znate na čemu ste? To nije slučajno. Mozak nije evoluirao da nas usreći, već da nas održi u životu. Njegov osnovni zadatak jeste da predviđa šta bi moglo da se dogodi. Kada nema dovoljno informacija, neizvesnost često tumači kao potencijalnu opasnost. Zato je predvidiva loša vest za njega često manje stresna od dugotrajnog iščekivanja. Ako znamo šta nas čeka, možemo da planiramo. Kada ne znamo, alarmni sistem ostaje uključen, troši energiju i vremenom dovodi do iscrpljenosti i sagorevanja. 2.

Neizvesnost nije kvar u sistemu. Ona je prirodno stanje sveta u kom živimo.

Ako stalno čekate da ova krizna faza prođe kako biste mogli da "prodišete", postoji velika verovatnoća da više niste umorni od obaveza, već od neprekidne neizvesnosti.

Problem nije samo u tome što se svet brzo menja. Problem je i u tome kako naš nervni sistem obrađuje neizvesnost.

Evo zbog čega.

1. Zašto mozak više voli izvesnu lošu vest nego neizvesnost?

Da li ste ikada primetili da zamišljate najgori mogući scenario samo da biste imali osećaj da konačno znate na čemu ste?

To nije slučajno.

Mozak nije evoluirao da nas usreći, već da nas održi u životu. Njegov osnovni zadatak jeste da predviđa šta bi moglo da se dogodi.

Kada nema dovoljno informacija, neizvesnost često tumači kao potencijalnu opasnost. Zato je predvidiva loša vest za njega često manje stresna od dugotrajnog iščekivanja.

Ako znamo šta nas čeka, možemo da planiramo. Kada ne znamo, alarmni sistem ostaje uključen, troši energiju i vremenom dovodi do iscrpljenosti i sagorevanja.

2. Zašto borba protiv same anksioznosti često ne daje rezultat?

Jedna od najčešćih zabluda jeste da teskobu treba potpuno ukloniti.

Međutim, teskoba nije kvar u psihi. Ona je prirodan signal da naš organizam procenjuje kako postoji moguća pretnja.

Problem nastaje kada počnemo da se plašimo same teskobe.

Tada se stvara začarani krug – strah od osećaja straha. Umesto da signal razumemo, pokušavamo da ga utišamo po svaku cenu, čime često samo dodatno pojačavamo njegov intenzitet.

Cilj nije da nikada ne osetimo teskobu, već da naučimo da je prepoznamo i njome upravljamo.

3. Kako brzo smanjiti intenzitet panike?

Kada se aktivira amigdala – deo mozga koji ima ključnu ulogu u obradi straha – racionalno razmišljanje postaje otežano. Zato u tim trenucima više pomažu biološki nego logički odgovori.

• Fiziološki uzdah (Physiological Sigh) – dva kratka udaha kroz nos (jedan dubok, pa odmah još jedan kraći), a zatim jedan dug i spor izdah na usta. Nekoliko ponavljanja može pomoći da se disanje i rad srca brže smire.

• Tehnika uzemljenja 5–4–3–2–1 – navedite:

5 stvari koje vidite,

4 koje možete dodirnuti,

3 koje čujete,

2 koje možete osetiti mirisom,

1 koju možete okusiti.

Na taj način pažnju vraćate iz unutrašnjeg vrtloga misli u sadašnji trenutak.

• Hladna stimulacija – umivanje hladnom vodom ili držanje kockice leda u šaci kod mnogih ljudi može pomoći da se organizam umiri aktivacijom prirodnih refleksa koji usporavaju fiziološku reakciju na stres.

4. Sedam principa za život u svetu koji se stalno menja

1. Smanjite radijus kontrole.

Fokusirajte se na naredna 24 sata ili, kada je potrebno, samo na naredni sat. Sve izvan toga u kriznim trenucima često predstavlja nepotrebnu potrošnju energije.

2. Održavajte male rutine.

Jutarnja kafa, kratka šetnja ili sređivanje kreveta vraćaju mozgu osećaj predvidivosti čak i kada je spoljašnji svet haotičan.

3. Prihvatite da odluke ne moraju biti savršene.

U uslovima nepotpunih informacija dovoljno dobra odluka često je bolja od beskonačnog čekanja idealne.

4. Vodite računa o informacijama koje unosite.

Neprestano praćenje dramatičnih vesti održava organizam u stanju pripravnosti. Informišite se, ali postavite jasne granice.

5. Prihvatite ono što se već dogodilo.

Prihvatanje nije odustajanje. To je prestanak trošenja energije na borbu protiv stvarnosti koju više ne možemo promeniti.

6. Odvojite sebe od svojih emocija.

Umesto:

"Ja sam u panici."

Recite:

"U ovom trenutku osećam paniku."

Ta mala promena pomaže da emociju doživite kao prolazno stanje, a ne kao svoj identitet.

7. Odmarajte se pre nego što se potpuno iscrpite.

Odmor nije nagrada nakon završenog posla.

On je jedan od uslova da posao uopšte možete da nastavite.

Neizvesnost verovatno nikada neće nestati. Ali način na koji na nju reagujemo može da se promeni.

Kada prestanemo da trošimo energiju na pokušaj da kontrolišemo ono što nije pod našom kontrolom, ostaje nam mnogo više snage za ono što zaista možemo da promenimo.

Ako želite, u drugom delu detaljno ćemo obraditi svih sedam principa i praktične tehnike koje možete primeniti