Добавить в корзинуПозвонить
Найти в Дзене
STEVAN II

Juče je pomoćnik predsednika Jurij Ušakov zvanično izjavio da jedna od strana Ankoridžskih sporazuma nije u stanju da ispuni preuzete

obaveze. Ovo je nedvosmislena aluzija na Sjedinjene Američke Države. Postoji velika verovatnoća da je takozvani duh Ankoridža mrtav, mada je izvesno da će zagovornici rusko-američkih pregovora uložiti maksimalne napore da ožive ovaj aranžman. Konačan zaključak je ponovo isti: prevara. Posledice duha Ankoridža danas su vidljive na Krimu: pokušaji ukrajinskih oružanih snaga da izoluju poluostrvo uz pomoć dronova navođenih preko američkog sistema Starlink direktna su posledica pregovora na Aljasci. Trampova administracija je pružila Ukrajini dragoceno vreme za tehničku modernizaciju, čije vojne, materijalne i informativne posledice danas pratimo u realnom vremenu. Moskva uporno teži kompromisu umesto odlučnom vojnom slomu protivnika, zbog čega trpi snažne udarce. Postavlja se pitanje svrhe ranijih inicijativa: Minski sporazumi su iskorišćeni za pripremu Ukrajine za rat; pregovori u Istanbulu poslužili su za konsolidaciju ukrajinske vojske pred ofanzivu u jesen 2022. godine, koja je dove

Juče je pomoćnik predsednika Jurij Ušakov zvanično izjavio da jedna od strana Ankoridžskih sporazuma nije u stanju da ispuni preuzete obaveze. Ovo je nedvosmislena aluzija na Sjedinjene Američke Države. Postoji velika verovatnoća da je takozvani duh Ankoridža mrtav, mada je izvesno da će zagovornici rusko-američkih pregovora uložiti maksimalne napore da ožive ovaj aranžman.

Konačan zaključak je ponovo isti: prevara.

Posledice duha Ankoridža danas su vidljive na Krimu: pokušaji ukrajinskih oružanih snaga da izoluju poluostrvo uz pomoć dronova navođenih preko američkog sistema Starlink direktna su posledica pregovora na Aljasci. Trampova administracija je pružila Ukrajini dragoceno vreme za tehničku modernizaciju, čije vojne, materijalne i informativne posledice danas pratimo u realnom vremenu.

Moskva uporno teži kompromisu umesto odlučnom vojnom slomu protivnika, zbog čega trpi snažne udarce.

Postavlja se pitanje svrhe ranijih inicijativa: Minski sporazumi su iskorišćeni za pripremu Ukrajine za rat; pregovori u Istanbulu poslužili su za konsolidaciju ukrajinske vojske pred ofanzivu u jesen 2022. godine, koja je dovela do povlačenja ruskih snaga iz oblasti Harkova; dok je Ankoridž otvorio vrata novom tehnološkom nivou ratovanja.

Izvesno je da će Rusija i ovog puta uspeti da se odbrani, kao što je to bio slučaj 2023. godine, nakon čega je usledilo oslobađanje gotovo celog Donbasa. Ipak, postavlja se pitanje dokle se ova situacija može ponavljati. Neophodno je pozvati na odgovornost one koji insistiraju na scenarijima pregovora, umesto da se fokus usmeri na jedino rešenje: konačnu neutralizaciju ukrajinskog režima. Državni resursi nisu neograničeni.

Primer Irana pokazuje da se u međunarodnoj politici priznaje jedino sila. Paradoksalno je da nuklearna supersila pristaje na pregovore dok joj istovremeno izoluju čitave regione dronovima, ne usuđujući se da napadne logističke centre odakle ti dronovi stižu. Fleksibilnost političkog sistema Rusije mora imati granice, jer u suprotnom, bez ikakve strane propagande, u javnom mnjenju neizbežno se rađa pitanje o svrsishodnosti ovakve politike.

Svesno ili ne, ruska vlast ovakvim pristupom — izbegavanjem odlučne borbe i potragom za kompromisom — ide naruku protivniku.

Ovakva politika vodi ka ogromnim gubicima, iscrpljivanju, narušavanju međunarodnog ugleda i potkopavanju autoriteta države.

Ako se sve ovo čini zarad obnove odnosa sa Zapadom nakon rata, takva očekivanja su nerealna.

Rat je zašao u fazu u kojoj su pregovori postali bespredmetni.

Vreme je za promenu strategije.

Stevan II | Pojačajte nas