– A šta se desilo? – Rodila mi se ćerka. Tog istog dana spoznao sam Boga. Sećam se kako sam išao hodnikom porodilišta i odjednom me je po prvi put preplavio osećaj da bi sada nešto moglo da krene po zlu. I da se može desiti da odavde odem sam. Da mogu da izgubim dete. I ženu. A pritom uopšte ne kontrolišem situaciju. Sećam se, preplavila su me osećanja, suze su mi krenule. Pravo tamo, u hodniku. I odmah sam se obratio Bogu. Tačnije, počeo sam da pregovaram sa Njim. „Bože, učini da sa njima sve bude u redu. I tada, kunem se, postaću najbolji muž i otac!..“ – A jesi li se pre tog trenutka ikada u životu molio? – Nijednom u životu. Ali u tom minutu, kada je sve stavljeno na kocku i kada nikako nisam mogao da utičem na situaciju, nisam razmišljao o tome da „Možda Bog ipak postoji?“. U tom minutu sam to shvatio sa potpunom jasnošću. Kao što nikada ranije ništa nisam shvatio. Ne samo da sam shvatio da Bog postoji, već sam shvatio i šta On želi od mene. Ima u životu trenutaka kada se hoćeš-ne